Sudeće vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH, nakon održanog glavnog pretresa, obajvilo je 28. juna 2012. godine, prvostepenu presudu kojom su optuženi Saša Zečević, Radoslav Knežević i Marinko Ljepoja oglašeni krivim za počinjenje krivičnog djela zločini protiv čovječnosti progonom iz člana 172. stav 1. tačka h) u vezi sa članom 29. Krivičnog zakona BiH (KZ BiH), te su osuđeni na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od po 23 godine.
Optuženi Petar Čivčić i Branko Topola oslobođeni su optužbe da su počinili krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) – progon. Optuženi su oslobođeni iz razloga što nije dokazano da su optuženi učinili krivično djelo za koje se terete.
Optuženi Saša Zečević, Radoslav Knežević i Marinko Ljepoja su oglašeni krivim što su, u vremenskom periodu od kraja mjeseca aprila 1992. godine do kraja septembra iste godine, a u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije Srpske Republike BiH a potom Republike Srpske, usmjerenog protiv bošnjačkog i hrvatskog stanovništva općine Prijedor, znajući za takav napad i da njihove radnje čine dio tog napada, Saša Zečević i Radoslav Knežević u svojstvu milicionera Stanice javne bezbjednosti Prijedor, Marinko Ljepoja u svojstvu rezervnog milicionera SJB Prijedor, a svi pripadnici prvog odjeljenja Interventnog voda policije Prijedor, počinili progon bošnjačkog stanovništva općine Prijedor na etničkoj i vjerskoj osnovi, ubijanjem i pljačkom. Optuženi su, dana 21. augusta 1992. godine, zajedno sa drugim pripadnicima prvog odjeljenja Interventnog voda, prisustvovali ukrcavanju i pratnji konvoja u kojem se nalazilo oko 1.200 civila bošnjačke nacionalnosti iz općine Prijedor, koji je iz Prijedora išao prema Travniku. Za vrijeme vožnje neki naoružani pratioci konvoja, među kojima i optuženi Marinko Ljepoja su od civila bošnjaka u konvoju oduzimali novac, zlato i druge dragocjenosti, a nakon zaustavljanja konvoja pored pritoke rijeke Ugar, riječice Ilomske, na planini Vlašić, oko 200 muškaraca civila je izdvojeno iz konvoja, te su ih pratioci među kojima i optuženi Zečević, Knežević i Ljepoja, znajući da su civili izdvojeni u namjeri ubijanja, sproveli do lokaliteta Korićanske stijene, na planini Vlašić, gdje su u prisustvu optuženih Zečevića, Kneževića i Ljepoje muškarci izvedeni iz autobusa, postrojeni na cesti iznad provalije, nakon čega su naoružani pratioci među kojima i Saša Zečević pucali na postrojene civile od kojih su neki i skakali u provaliju pokušavajući da spase život, na koji način su optuženi Zečević, Knežević i Ljepoja učestvovali, odnosno odlučujuće doprinijeli ubistvu oko 200 civila muškaraca.
