Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je dana, 15. februara 2019. godine optužnicu koja optužene: Ibrahima Tarahiju, Nijaza Sivro, Rušita Nurkovića, Almira Sarajlića, Sadika Omanovića, Šaćira Omanovića i Kasima Kavazovića tereti za krivično djelo Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1. tačka a), a sve u vezi sa članom 29. i 180 stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), dok se optuženi Ibrahim Purić tereti za krivična djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke a), b), c) i f) KZ BIH i krivično djelo Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1. tačka a), sve u vezi s članom 180. stav 2. istog zakona.
U optužnici se, između ostalog, navodi da su za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i oružanog sukoba između Armije Republike Bosne i Hercegovine (AR BiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Ibrahim Purić u svojstvu komandanta 325. brdske brigade AR BiH i komandanta Taktičke grupe (TG) Sjever 3. Korpusa AR BiH, Ibrahim Tarahija u svojstvu komandanta III bataljona 325. bbr AR BiH, Nijaz Sivro u svojstvu pomoćnika komandanta za bezbjednost 325. bbr AR BiH, Rušit Nurković u svojstvu pomoćnika komandanta za moral, informativno-propagandnu djelatnost (IPD) i vjerska pitanja (VP) 325. bbr AR BiH, kao i predsjednik Komisije za razmjenu 325. bbr, te Almir Sarajlić, Šaćir Omanović, Sadik Omanović i Kasim Kavazović u svojstvu pripadnika 325. bbr. AR BiH, dana, 22.12.1993. godine prilikom unaprijed isplaniranog i pripremljenog napada na vojnike Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i civilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti Križančevog sela, Šafradina i Dubravice, općina Vitez, u kojem napadu je strijeljano najmanje dvanaest (12) vojnika HVO-a, koji su se prethodno predali, te lišene života dvije žene hrvatske nacionalnosti koje nisu učestvovale u borbenim dejstvima, postupajući protivno odredbi člana 3. stav 1. tačka a) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata od 12. augusta 1949. godine i odredbi člana 3. stav 1. tačka a) Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. augusta 1949. godine, te protivno odredbi člana 48. i člana 51. stav 1., 2., 3., 4. i 87. Dopunskog protokola I – uz Ženevsku konvenciju od 12. augusta 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba.
