U izrjeku presude, između ostaloga, stoji:
Mitar Rašević, kao komandir straže zadužen za nadzor nad najmanje trideset sedam (37) zatvorskih stražara i Savo Todović, kao zamjenik upravnika KP doma “Foča”, u razdoblju od travnja 1992. godine do listopada 1994. godine, sudjelovali su u održavanju sustava kažnjavanja i zlostavljanja zatočenika. Početkom srpnja 1993. godine, Savo Todović je zajedno sa drugim stražarima zlostavljao i tukao lancem po rukama jednoga zatočenika. Nadalje, u izrjeku presude stoji, da su stražari pod komandom Mitra Raševića, te civilni i vojni policajci, ulazili u KP dom “Foča” i palicama, motkama i pesnicama udarali zatočenike, ispitujući ih na taj način o skrivenome oružju. U razdoblju od travnja 1992. godine do listopada 1994. godine, Mitar Rašević i Savo Todović su doprinosili stvaranju i održavanju loših životnih uvjeta u logoru. Savo Todović je prijetio nanošenjem teških tjelesnih ozljeda u slučaju povrede zatvorskih pravila, pokušaja bjekstva ili odbijanja rada. Zatočenici su cijelo vrijeme bili zaključani u ćelijama, izuzev za vrijeme postrojavanja i odvođenja u kantinu ili radne obveze. Korištene su i samice kao sredstvo zastrašivanja i prijetnji. U ovakvim uvjetima, zdravlje zatočenika je bilo ozbiljno narušeno, te su tako u travnju ili svibnju 1992. godine, dva (2) zatočenika podlegla, jedan (1) je podlegao usljed premlaćivanja, dok je jedan (1) od zatočenika izvršio samoubojstvo vješanjem.
Mitar Rašević i Savo Todović su u razdoblju od svibnja 1992. godine do listopada 1994. godine, sudjelovali u stvaranju sustava prisilnoga rada. Ovom prigodom Mitar Rašević je nadgledao njihove zadatke unutar i van KP doma i raspoređivao stražare koji će ih odvoditi na rad, dok je Savo Todović sastavljao spiskove zatočenika koji će raditi na određenim lokacijama i osobno raspoređivao zatočenike na radne zadatke. U razdoblju od srpnja 1993. godine do listopada 1994. godine, iz KP doma “Foča” prebačeno je oko osamdeset (80) zatočenika u zatočeničke objekte u Kalinovik, Rudo i “Kula”, tako da u KP domu “Foča” nije ostao nijedan zatočenik, jer je Mitar Rašević dana 4. ili 5. listopada 1994. godine osobno transportirao oko šezdeset (60) zatočenika u zatočenički objekat “Kula”. Dana 17. rujna 1992. godine ili oko toga nadnevka, između trideset pet (35) i šezdeset (60) zatočenika je izvedeno van kruga KP doma, navodno na branje šljiva i odvedeno u nepoznatome pravcu. U razdoblju od lipnja 1992. godine do ožujka 1993. godine, najmanje dvije stotine (200) zatočenika muslimanske nacionalnosti, kao i drugih zatočenika nesrpske nacionalnosti, prebačeno je na nepoznata mjesta.
Optuženici se oslobađaju optužbe da su u razdoblju od travnja 1992. godine do listopada 1994. godine, sudjelovali u uspostavljanju i održavanju sustava kažanjavanja i zlostavljanja zatočenika počinjenoga od strane stražara te civilne i vojne policije i vojnika. Tijekom travnja i svibnja mjeseca 1992. godine, nakon što su pripadnici vojne policije uhitili i priveli u KP dom “Foča” troje (3) civila, ispitivali su ih i tukli kako bi iznudili priznanje da su članovi SDA. Jedan od civila se od premlaćivanja onesvijestio dva puta. Najmanje u dva navrata stražari i vojni policajci su mučili i premlatili jednoga (1) zatočenika. Isti je tom prigodom zadobio povrede u vidu prijeloma tri rebra. Nadalje, stražari i vojni policajci su zlostavljali još sedam (7) zatočenika, od kojih su jednome polomili vilicu i odveli ga u samicu.
Optuženicima se u izrečenu kaznu uračunava i vrijeme koje su proveli u pritvoru prema odluci MKSJ i rješenja Suda BiH, počevši od 15. kolovoza 2003. godine za optuženika Mitra Raševića, a od 15. siječnja 2005. godine za optuženika Savu Todovića, pa do upućivanja na izdržavanje kazne.
Ovaj predmet je prema odluci Međunarodnoga kaznenoga suda za bivšu Jugoslaviju od 4. rujna 2006. godine, ustupljen na dalje postupanje vlastima BiH. Optuženi su 3. kolovoza 2006. godine prebačeni na teritorij BiH.
